Kapitalno povijesno djelo Branka Radonića „El Shatt – Dalmatinci u pustinji“ napokon je ugledalo svjetlo dana. Toplo bih preporučila ovu svojevrsnu enciklopediju, ne samo onima koje iz bilo kojega razloga zanima ova konkretna tema i koji su s temom povezani, nego svim zaljubljenicima u knjigu, povijest, baštinu, svoj kraj, ljude, običaje, zbog zanimljivosti i načina na koji je temi pristupljeno i kako je napisano. Zbog toga ju se može i čitati na više razina i na više načina.
Nakon desetak godina iscrpnoga i predanog istraživanja i rada na temi autor je temu sveobuhvatno obradio. Na gotovo 800 stranica temeljito je prikazao povijesne događaje zbjega Dalmatinaca koristeći znanstveni pristup povijesnim izvorima. Posebna dodatna vrijednost su brojne fusnote, ali i fotografije koje svjedoče o istinitosti napisanoga. Sastoji se od pet glavnih dijelova sistematski i kronološki postrojenim te uvodnim razmatranjima o povijesti i korištenim izvorima. Autor ju je posveto svim Vrgorčanima, sudionicima zbjega, posebno članovima obitelji svoga pradjeda koji je bio izbjeglica toga vremena.
Kao predanog povjesničara, geografa i zaljubljenika u svoj kraj, ne čudi činjenica da je autor svoj posao odradio maksimalno profesionalno te da je rezultat, plod toga rada ovako vrijedna knjiga. Kao novinara, nije ga mogla ne zanimati i tema novina zbjega kojima je posvetio značajan broj stranica knjige, a analizirao je i uvrstio i pojedine članke, pjesme, pisma sudionika zbjega. Brojni su i tablični prikazi, poput popisa Vrgorčana u zbjegu i slično. Čitav četvrti dio knjige posvećen je Vrgorskoj krajini, poseban dio je posvećen istaknutim Vrgorčanima u zbjegu. Vrijednost djelu daje i iscrpna Bibliografija te popisi i kazala priloga, osoba i geografskih pojmova.
Budući da povijest i geografija nisu moja područja, mene osobno su se dojmila poglavlja u kojima se prikazuju i analiziraju svi aspekti života ljudi u zbjegu, rekonstrukcija života, kako su ga osmislili, izgradili u kratkom izazovnom vremenu i uvjetima te kako je to sve skupa funkcioniralo. Jako su zanimljiva i svjedočenja ljudi, vrgorskih izbjeglica. S nekima od njih autor je uspio napraviti intervjue netom prije njihove smrti.
Ovo djelo može poslužiti studentima, profesorima, ljudima koji istražuju i pišu o povijesti, ali i mnogo široj publici. Može se gledati ne samo kao na povijesni izvor, svojevrsnu enciklopediju već se iz nje mogu izvući i brojne statistike, pojmovi, ali se može i čitati određene dijelove na način kao da je roman o životu ljudi u specifičnim vremenima i uvjetima. Ovo djelo poslužit će kao izvrstan poticaj i priručnik iz kojega će nastati brojna nova vrijedna djela, ali koja će ih teško nadmašiti u sistematičnosti, sveobuhvatnosti, zanimljivosti.
I na kraju, kao profesorica hrvatskoga jezika i također zaljubljenica u svoj kraj, kulturu i baštinu, poput autora s kojim imam čast surađivati, moram istaknuti važnu crticu koju i u ovom djelu autor nije propustio, a to je borba za izvornost i autentičnost nazivlja – VRGORSKI. Borba za očuvanje identiteta i izvornosti nije laka, ali zahvaljujući upornim, stručnim entuzijastima, jednom mora uroditi plodom.
Čestitam od srca autoru, zahvaljujem svima koji su mu pomogli na bilo koji način u ovom pothvatu te pozivam sve zainteresirane da ne propuste priliku nabaviti ovo kapitalno djelo za svoje zbirke!
Adriana Turić Erceg
