U Srednjoj školi „Tin Ujević“ u Vrgorcu održano je predavanje pod nazivom „Primjeri nematerijalne baštine Vrgorca”. Autor predavanja bio je Branko Radonić, predsjednik Društva prijatelja vrgorske starine. Predavanje je organizirano u sklopu projekta „Zekuljača – svjetlo u tami”, koje škola izvodi u partnerstvu s Društvom. Koordinatorica projekta je pedagoginja Matea Mihaljević.
Tema predavanja bila je nematerijalna kulturna baština vrgorskoga kraja, njezino značenje, očuvanost i izazovi s kojima se susreće u suvremenim okolnostima. U uvodnom dijelu predstavljena je zakonska definicija nematerijalne baštine, koja obuhvaća jezik, govore, usmenu književnost, folklorno stvaralaštvo, običaje, obrede, tradicijska umijeća i obrte. Naglašeno je kako se takva baština čuva zapisivanjem, istraživanjem te prijenosom na mlađe naraštaje.
Predavač je istaknuo i pozitivne i negativne okolnosti koje utječu na zaštitu vrgorske nematerijalne baštine. Kao prednosti izdvojeni su ruralni karakter područja, povezanost ljudi s tradicijom i prirodom, prijenos znanja unutar obitelji te angažman obrazovnih i kulturnih ustanova, udruga i pojedinaca. S druge strane, upozoreno je na izostanak lokalne stručne institucije, manjak znanstvenih istraživanja, nedostatak stručnjaka, iseljavanje stanovništva i utjecaj globalizacijskih procesa koji ubrzavaju zaborav tradicije.
U središnjem dijelu predavanja predstavljeni su brojni primjeri nematerijalne baštine vrgorskoga kraja. Među njima su posebno istaknuti tradicijsko piće bikla, zatim ćupter, slastica od grožđa, brašna, oraha i bajama, koja je 2017. godine zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske.
Posebna pozornost posvećena je i vrgorskoj narodnoj nošnji, muškoj i ženskoj. Prikazani su njezini sačuvani opisi i fotografije. Predstavljeni su i važni vjerski i obredni običaji, među kojima se ističu rondari, čuvari Kristova groba, zatim Putevi križa u Poljicima Kozičkim i Mijacima, Rašćanima te nekadašnji Put križa u Vrgorcu, kao i običaj brecanja zvona u Rašćanima.
Govoreći o običajima vezanima uz život zajednice, predavač je izdvojio sprovodne običaje, osobito glagoljaško sprovodno pjevanje, koje se u vrgorskoj župi održalo više od dva stoljeća. Također su predstavljeni sajmovi i derneci kao važan dio društvenog i gospodarskog života Vrgorske krajine, zatim običaj procvita i „krađe cvijeća“.
Autor je govorio i o vrgorskom govoru i njegovim toponimima koji su pod udarom standarda nakon 1945., a pogotovo od 1960-ih gotovo iščezli, ali se radom Društva i drugih lokalnih dionika ponovno vraćaju na velika vrata.
Na kraju predavanja upozoreno je i na elemente baštine koji su danas pred nestajanjem ili su već iščezli, poput pučkih igara, priča i legendi, tradicijskih napjeva, izrade uporabnih predmeta od šiblja, drvenih bukara i pojedinih tradicijskih jela. Time je dodatno naglašena potreba sustavnog dokumentiranja i očuvanja lokalne baštine kao važnog dijela identiteta vrgorskoga kraja.
Predavanje „Primjeri nematerijalne baštine Vrgorca” još je jednom potvrdilo bogatstvo kulturne baštine ovoga kraja, ali i važnost zajedničkog djelovanja institucija, udruga i pojedinaca u njezinu očuvanju i prenošenju budućim generacijama.
DPVS
