Snimio: Jure Divić
U prepunoj dvorani restorana „Kula“ u Vrgorcu sinoć je održano predstavljanje knjige „El Shatt – Dalmatinci u pustinji“. Ovo djelo od 800 stranica, od čega se dio odnosi i na povijest vrgorskoga zbjega predstavili su sudionik zbjega i sveučilišni profesor u mirovini Mate Bobanac rodom iz Kljenka, novinar i kroničar Igor Majstrović iz Dragljana i sam autor, povjesničar Branko Radonić iz Vrgorca. Predstavljanje je moderirala novinarka Željka Opačak.
U svome izlaganju Igor Majstrović je rekao da su ovakva djela izuzetno važna u današnjemu vremenu koje karakterizira opći revizionizam događaja iz Drugoga svjetskoga rata. Govoreći u superlativima o knjizi „El Shatt – Dalmatinci u pitanju“, Majstrović je opisao iskustva dvije obitelji iz Dragljana koje su završile o zbjegu. Jedna od njih je obitelj Stane Jelaš čiji je sin Mate preminuo od bolesti u El Shattu, u dobi od svega tri godine. Istovremeno, suprug joj je poginuo u partizanima, a drugi sin stradao od mine u Dragljanima.
Sudionik zbjega Mate Bobanac u El Shatt krenuo je u pustolovinu života sa svega pet godina starosti. Zajedno s bakom i strinom u sklopu vrgorskoga zbjega iz Kljenka se zaputio u prvoj polovici 1944. preko Rilića do Baćine gdje ih je nakon dužeg čekanja preuzeo brod i odveo do Visa. Odatle je prebačen u Italiju iz čije luke Taranto je upućen u Aleksandriju i potom logor El Khatatba kod Kaira. Nakon nekoliko mjeseci, uslijed loših životnih uvjeta i epidemije koja je uzrokovala pomor male djece, Mate je zajedno s vrgorskm zbjegom prebačen u njihovo konačno odredište – logor El Shatt, smješten na azijskoj strani Sueskog kanala, nasuprot luke Suez. Mate je okupljenima ispričao svoja brojna sjećanja, počevši od toga da je u zbjegu prvi put vidio Jadransko more i brod, potom tuš i toalet u Italiji, kao i željeznicu i Arape u njihovim dugim košuljama u Egiptu. Tamo je završio i u bolnici gdje je operiran nakon nezgode u igri. Međutim, uz sve nepogode življenja usred pustinje, rado se prisjetio i dječje igre sa zmajevima, zabavnih večeri i priredbi, trčanju kroz pijesak i brojnim drugim detaljima šatorskoga grada.
Autor knjige Branko Radonić opisao je detalje svoga desetogodišnjeg rada na istraživanju teme zbjega, kao i pisanju i uređivanju knjige. Kako je istaknuo, isprva je planirao popisati samo Vrgorčane s popisa zbjega iz 1945. godine, ali ga je suočavanje sa stotinama kutija i knjiga izvorne arhivske građe u Državnom arhivu u Splitu navelo na nastavak istraživanja. Istraživao je i u drugim hrvatskim arhivima, radio na terenu gdje je prikupljao svjedočanstva sudionika zbjega iz Vrgorske krajine. Prvi dio knjige tematizira opći zbjeg Dalmacije, a drugi dio zbjeg stanovništva Vrgorske krajine. Tu je doneseno i gotovo 20 svjedočanstava vrgorskih zbjegana, a objavljen je i popis 740 Vrgorčana koji su boravili na Visu, u Italiji i Egiptu između 1943. i 1946. godine. Kako je istaknuo autor, tema zbjega Vrgorca je detaljno obrađena kako bi bila inspiracija i poticaj drugim dalmatinskim sredinama da se bave svojim zbjegom.
Nakon završetka predstavljanja Radonić je potpisivao primjerke knjige, a druženje s Vrgorčanima, među kojima se našlo i nekoliko sudionika zbjega, nastavilo se u neformalnom tonu.
DPVS
