Nakon Zagreba, sinoć je u hotelu Biokovo održano makarsko predstavljanje knjige „El Shatt – Dalmatinci u pustinji“. Djelo od gotovo 800 stranica pred punom dvoranom predstavili su nakladnik Ivan Pandžić, publicist i novinar Tihomir Ponoš, sudionik zbjega Mate Bobanac i sam autor, povjesničar Branko Radonić.
Tihomir Ponoš rekao je kako je u Zagrebu prije nekoliko dana održano vrlo dobro premijerno predstavljanje knjige. Potrudio se pratiti sve što se o knjizi objavljivalo u medijima i da se ne može sjetiti kada je zadnji put u tiskovinama i portalima, neovisno jesu li lijevi ili desni, čitao o knjizi nekoga domaćega autora sve u samim superlativima.
– To sve pokazuje kakva je ova knjiga. Ona je izvanredne kvalitete, rađena po svim zanatskim pravilima historiografije. Multidisciplinarna je pa je mogu koristiti etnolozi, etnografi, povjesničari, sociolozi, povjesničari specijalizirani za pojedine sektore društva: zdravstvo, obrazovanje, tisak i slično. Kao čitatelji možete knjigu čitati od prve do zadnje stranice, što vam svakako preporučam, a kako je knjiga organizirana po poglavljima koji mogu stati sami za sebe, možete početi od bilo kojega dijela knjige. Branko je napisao enciklopediju El Shatta i ovakvo djelo nije napisano, a treba imati na umu da El Shatt dosad nije bio nepoznat i nije bio neistraživan, rekao je između ostaloga Ponoš.
Sudionik zbjega, agronom u mirovini Mate Bobanac iz Kljenka iznio je emotivno sjećanje na zbjeg u koji je iz rodnog sela s članovima obitelji krenuo u dobi od svega pet godina i to preko Rilića i Baćine do Visa, a odatle u Italiju i Egipat. Ne samo što je El Shatt bio potpuno iznenađenje za jednoga maloga dječaka, on je na svom dugom putu prvi put vidio i brodove i more i velike gradove u Italiji, prekooceanske brodove, Egipćane u dugim nošnjama i drugo. Opisao je različite aspekte življenja u pustinjskih gradovima, a posebno ga je oduševljavala snalažljivost u organizaciji kulture.
– Organizirale su se priredbe, glazbene večeri i koncerti gdje smo mi rado odlazili. Međutim pošto je to pustinja, vi koliko god glasno govorili, u tom prostoru se glas gubi. Mladi momci i djevojke dosjetljivo su gurali pijesak i formirali svojevrsni amfiteatar u obliku polumjeseca visok i do dva metra. Mi smo bili na tom pijesku, a glazbenici i glumci su dolje izvodili svoj program i slušnost se jako poboljšala. To je samo jedan primjer kako dosjetljivosti iznese čovjeka u toj općoj neimaštini, rekao je između ostaloga Bobanac.
Autor knjige Branko Radonić opisao je desetogodišnji rad na istraživanju teme i pisanju knjige, iako je prvotna namjera bila samo da s popisa zbjega iz 1945. izvuče Vrgorčane i tiska malu knjižicu iz lokalne povijesti.
– Ali nakon što sam se u Državnom arhivu u Splitu, a kasnije i u drugim arhivima, muzejima i knjižnicama, suočio sa stotinama kutija izvorne arhivske građe donesene iz Italije i Egipta, ocijenio sam da se o zbjegu, usprkos svemu dosad napisanom, može mnogo toga još reći, istaknuo je Radonić i pritom ukratko opisao okolnosti nastanka zbjega, njegov pokret od Dalmacije preko Visa do Italije i na koncu do Egipta, kao i samu repatrijaciju Dalmatinaca u domovinu.
Nakon završetka predstavljanja autor je potpisivao primjerke knjige, uz neformalno druženje s građanima, od koji su većina bili članovi obitelji sudionika zbjega, mnogi podrijetlom iz Vrgorca.
DPVS
