foto: Jure Divić i Željka Opačak
U organizaciji Gradskog muzeja Makarska i Društva prijatelja vrgorske starine, sinoć je u dvorani “Arte” održano makarsko predstavljanje knjige “Vrgorac 1690.” autora povjesničara i predsjednika Društva Branka Radonića. Kroz razgovor s povjesničarem Josipom Karamatićem iz Gradskog muzeja Makarska, Radonić je prezentirao djelo temeljeno na opsežnom izvještaju mletačkog generalnog providura za Dalmaciju i Albaniju Alessandra Molina o oslobađanju Vrgorca od Osmanlija u studenom 1690. godine. Citate iz djela čitala je članica Društva prijatelja vrgorske starine Željka Opačak. Knjiga „Vrgorac 1690.“ objavljena je prošle godine u biblioteci povijesnih izvora „Matica“ Društva prijatelja vrgorske starine, a premijerno predstavljanje u Vrgorcu imala je prije točno godinu dana, na blagdan Svete Katarine Aleksandrijske.
Na početku predstavljanja, povjesničar i domaćin Josip Karamatić rekao je kako Branka Radonića poznajemo kao aktivnog povjesničara i dionika zajednice u kojoj živi. Čovjeka koji pokreće procese, koji se bavi temama, koji producira i okuplja ljude koje zanima povijest Vrgorca i Vrgorske krajine.
– Branko je neraskidivo vezan za zajednicu u kojoj živi, predaje, studira. On je predani, zaokruženi povjesničar, povjesničar od formata. Izrazito je zanimljivo što se bavi poviješću zavičaja, ali se bavi na specifičan, punokrvan način. Ova knjiga je nevelika i bavi se onim što bi nazvali tvrda povijest, dakle povjesničarska obrada povijesnog dokumenta. Ima dosta nas koje zanima povijest i pogotovo zavičajna povijest, ali nikad se ne bi upuštali u potragu za ovako važnim dokumentom. Ali to je Brankova misija i zahvaljujući njoj imamo ovaj vrijedni povijesni izvor pred sobom, istaknuo je Karamatić.
Autor knjige Radonić rekao je kako je zajedno sa suradnicima 2018. godine osnivao Društvo prijatelja vrgorske starine s motivom da se u sredini koja nema istraživačkih institucija, a čija je povijest istovremeno vrlo bogata, ali neistražena, izgradi jedna organizacija koja će se baviti tim poslom.
– Dok smo osnivali Društvo i razmišljali koje ćemo projekte pokrenuti, jedna od mojih prvih želja bila je objava Molinova izvještaja o oslobođenju Vrgorca od Osmanlija. Izvještaj sam pribavio 2008. nakon što sam, proučavajući literaturu tijekom studija povijesti u Zadru, došao do saznanja da bi se neki vrijedni podaci o oslobođenju Vrgorca od Osmanlija mogli pronaći u fondovima Državnog arhiva u Veneciji. Kroz prepisku s djelatnicima arhiva na kraju sam uspio doći do kopije izvještaja, ali kako se radilo o tekstu napisanom na talijanskom jeziku prije standardizacije u 19. stoljeću, on je bio teško prevodljiv, pa sam ga ostavio po strani. Kad smo osnovali Društvo, godine 2019. sam opet prišao tekstu, uspio pribaviti neki lošiji prijevod iz kojega sam otprilike mogao zaključiti o čemu se radi i saznao da izvještaj sadrži četiri priloga, od kojih je jedan predivan crtež Vrgorca. Pa sam i njih nabavio. Projekt se zahuktao, uspio sam na Filozofskom fakultetu u Splitu ostvariti suradnju s profesoricom na talijanistici Majom Bezić koja je krenula prevoditi izvještaj i profesorom na Odjelu za povijest Markom Rimcem koji je pomogao korigirati tekst prevesti neke povijesne termine, a na koncu ja sam, bivajući s terena, davao kontekst nekim detaljima. Samom izvještaju pridodao sam svoju povijesnu studiju o Morejskom ratu (1684.-1699.), a izvještaj sam prezentirao kao kritičko izdanje putem bilješki kojima sam pokušao svaku osobu i događaj staviti u kontekst vremena i prostora. Puno je to dosad nepoznatih podataka. Rezultat svega je, evo, knjiga “Vrgorac 1690.”. To je malo djelo, ali čija je svaka rečenica zlata vrijedna za zajednicu koja je nastala nakon oslobođenja Vrgorca od Osmanlija, rekao je Radonić.
U nastavku predstavljanja, povjesničar Karamatić rekao je kako je ova uvodna studija knjige o Vrgorcu u Morejskom ratu vrlo živa i plastična, kao da ju je pisao Zola.
– Ovdje imamo cijelu galeriju likova. Tu se na području Vrgorca i Vrgorske krajine u kontekstu pohoda 1690. susreće cijeli Mediteran jedne braudelovske širine. Na jednom mjestu spominješ katoličko stanovništvo koje je živjelo u Gorskoj župi u vrijeme osmanlijske uprave i u ratu se raspršilo i to je možda najtoplija historiografska opaska koju sam u zadnje vrijeme pročitao. Onda tu su muslimani iz Vrgorca, doseljenici iz Hercegovine, Neretvani i Primorci koji ratuju, tu su Abrucezi i Korzikanci, ali i Francuzi koji igraju značajnu ulogu. Cijeli je to koloplet likova i događaja oko jednoga gradića. Branko je prostor i ljude prikazao u korist povijesti. Vjerujem da će knjiga biti svima vrlo zanimljiva, sve je prilično dobro obrađeno i razrađeno. Što je god mogao dokumentirao je naširoko i nadugo, ali uvijek vrlo zanimljivo i temeljito. Heuristika je tu došla na svoje, rekao je Karamatić.
Povjesničar Radonić je istaknuo kako je javnosti bio gotovo nepoznat vođa napada na Vrgorac, konte Lodovico di Mouties, iako se dugo vjerovalo da je osloboditelj Vrgorca Rade Miletić, kasniji vrgorski serdar. Njega međutim u Molinovu izvještaju nema, pa je očito svoje zasluge za mletačku državu stekao u kasnijem dijelu Morejskog rata i tijekom Malog rata, što indiciraju i povijesni izvori.
Josip Karamatić rekao je također da je u organizaciji i samom osvajanju Vrgorca od Osmanlija izuzetno važna uloga zaostroških franjevaca kao logističara i obavještajaca, zatim uloga žena koje su nosile oružje i materijal preko Rilića, na što je Radonić dodao da je osvajanje Vrgorca 1690. bila zapravo završna faza akcije jer od početka rata 1684. osmanlijski prostor iza Rilića omekšavan je morlačkim upadima, potom mletačka vojska širila je svoje teritorij napadima prema Zadvarju i Neretvi, pa je bilo samo pitanje vremena kada će Vrgorac i Gorska župa biti oslobođeni. A tek oslobođenjem Vrgorca od Osmanlija Makarsko primorje je moglo konačno uživati trajni mir. A to ističe i sam Molin.
Za Josipa Karamatića „Vrgorac 1690.“ bi mogla biti podloga za scenarij za jedan dobar film, ali i za sociološku analizu ovog kontaktnog prostora Vrgorske krajine, Primorja, Neretve i otoka.
– Ova knjiga, Molinov izvještaj je rodni list modernog Vrgorca kakvog danas poznajemo. Radonić je sve ispravno smjestio u prostor i vrijeme te ispravno kontekstualizirao. Vrgorac je dobio knjigu koja će biti nezaobilazna za izučavanje lokalne povijesti, ali ona će imati svoju vrijednost i na nacionalnoj razini jer se bez nje neće moći proučavati povijest Morejskog rata, čiji su rezultati izuzetno važni za nastanak današnjih granica Republike Hrvatske, odnosno potvrđeni rezultatima Malog rata (1714.-1718.). Već sam rekao kako je Makarska oslobođena 1684., Vrgorac šest godina kasnije, a Imotski 1717. u vrijeme Malog rata poznatog i po obrani Sinja od Osmanlija. Dakle na ovom malom prostoru imamo te snažne sredine, svaka u svom vremenskom škafetu. I danas kada smo cestama i tunelom jako dobro povezani i sve je blizu, Branko nam je pokazao kako je povijest bila zahtjevna i oštra prema ovim krajevima i kako su se ljudi ovoga prostora znali snaći u tom prostoru i iznaći najbolje za sebe, zaključio je Josip Karamatić.
Na kraju predstavljanja povjesničar Radonić je rekao kako uvijek preporuči kolegama u drugim zajednicama da ako i nemaju mogućnosti za pisanje i tiskanje velikih povijesnih monografija, da objavljuju povijesne izvore. Da ih „iskopaju“ iz arhiva, daju im kontekst i objave. Nove generacije će nastaviti taj rad i jednog dana će se na temelju izvora moći napisati kvalitetne monografije za povijest svakog od naših krajeva, temeljene većem broju prvorazrednih povijesnih izvora.
DPVS
